Monday 24 April 2017

Pročitano u aprilu 2017. godine, deo drugi, plus najava

Nakon malog eksperimenta, vraćamo se redovnom programu.

Ovde postoji nešto redovno?

Ovaj...

Dakle: još 4 knjige pročitane u aprilu.

Praznik zveri, Zoran Petrović. Nisam znala šta da očekujem od ovog autora, a dočekao me je iznenađujuće dobar triler. Pa je to onda skrenulo u natprirodno, horor, folklornu fantastiku (dobrim delom izmišljenu/modifikovanu), uletela je sva sila izmišljenih bića inspirisanih folklornom fantastikom... I sve je to vrlo pitko od početka do kraja, vuče, i dobijate nekoliko sati (ili više, zavisi od brzine čitanja i raspoloživog vremena) dobre zabave.

Paradoksalno za ljubitelja fantastike, meni bi ovaj roman bolje legao da je ostao triler u kome se ništa natprirodno ne dešava (da ne spojlujem sad šta i kako), al' to bi moglo da bude do mene.

Ukoliko ste videli da uskoro izlazi sledeći deo pa se pitate može li ovo da se čita samostalno, da, može. Sve je zaokruženo, nema "repova" ni ljudi koji vise na ivici provalije, a vi se pitate šta se sledeće dešava. Što nije slučaj sa sledećom knjigom koju pominjem u ovom postu, a to je...


Moja genijalna prijateljica, Elena Ferante. U redu, ovo jeste prvi deo tetralogije, i to nije nikakva tajna, ali taj klifhenger na kraju je kao kad kola odjednom zakoče, a vi čekate hoće li biti tup ili neće.

Priča o prijateljstvu dve žene, od igranja lutkama u detinjstvu, pa, u ovom delu, do rane udaje jedne od njih. A sve to u sirotinjskom delu Napulja u pedesetim godinama dvadesetog veka. Pa se, kroz prizmu mladih osoba koje o tome ne znaju skoro ništa, pominju i fašizam, i komunizam, i mafija, i svašta nešto, dok njih dve odrastaju i pokušavaju nešto da urade od svojih života. Jedna je divljakuša, druga pitoma (ali, zapravo, snagu crpe od žestoke prijateljice), obe žele da se izvuku iz siromaštva i da nešto postignu, a ni same ne znaju konkretno šta jer im je okolina užasno ograničavajuća.

Knjiga prepuna prepričavanja, i to sjajno funkcioniše. A onda 'oćete da vidite šta je bilo dalje, i u šta se to divljakuša uvalila.

Srpska naučna fantastika, Miodrag Milovanović. Na 140 strana, 40 godina istraživanja naše naučne fantastike, od definicije, preko početaka u svetu i kod nas, pa kako se sve to razvijalo i šta se sve radilo, pa gde smo sada i šta radimo.

Ako hoćete da vidite kako je sve to izgledalo, možete.

Ako hoćete poduži spisak za čitanje kako biste se upoznali sa našom fantastikom, možete i to. Pa krenete u lov na knjige, pa mesecima ne napuštate topli (ili rashlađeni) dom, dok sve to ne pročitate. Pa onda u novu nabavku.

Nabavljajte, pročitajte, pa onda, uz pomoć spiska, nabavljajte i čitajte još.

I uživajte.



Amerika, Franc Kafka. Ajajoj. Skoro konstantni transfer blama. I sve je tako depresivno (i izaziva depresiju). Naravno, bizarnog koliko hoćete, odurne birokratije i likova pogubljenih u istoj koliko hoćete (ili koliko nećete), sve je mučno, taman, možda, krene, a onda krene nizbrdo, pa se opet ponadate (ok, da li se neko ko čita Kafku ikada stvarno ponada?), pa sve postane još gore, uključujući i transfer blama...

A onda ni sam Kafka nije znao kako da izađe na kraj sa romanom, pa sve to nije dovršeno. Ali i te kako vredi čitanja. Pa, čitajte, i probajte da glavačke ne uletite u depresivnu epizodu.

Probajte.






Elem, toliko za danas o knjigama. Sledeći post o knjigama pročitanim u aprilu očekujte u nekom trenutku u maju (za sada su još 4 na spisku, ali ko bi ga znao). A ako vas zanimaju reizdanja 3 dela Lazara Komarčića (Jedna ugašena zvezda, Dva amaneta, Jedan razoren um), svratite večeras (24. april 2017.) u Dom Omladine, u Tribinsku salu, u 19:00, da čujete ponešto o njima, a pretpostavljam da će moći i da se pazare sa popustom.

No comments:

Post a Comment