Wednesday 22 November 2017

Pročitano u novembru 2017. godine, deo drugi

Za nastavak, tri knjige, sve je izdao Urban Reads.

Sajmon protiv zavere homo sapiensa, Beki Albertali. Divna i preslatka i simpatična i skroz gotivna knjiga za tinejdžere. Tinejdžerske zavrzlame i sve što uz njih ide (škola, prijateljstvo, zaljubljivanje i ljubavne muke, porodica, klinci koji povremeno rade nešto što ne treba jer su klinci koji greše...), i, da, glavni junak je gej. Ono što mi se posebno dopalo je što ima mnogo likova koji su stvarno dobri ljudi. Jeste, ima budala koje će da smaraju glavnog junaka samo zato što je gej, ali i te kako ima i dosta onih koji će da se suprotstave tim budalama.

Trebalo bi da u martu sledeće godine izađe i film, knjiga je dušu dala da se od nje napravi nešto stvarno simpatično, pa se nadam da neće da ga upropaste.






Ta mržnja koju seješ, Endži Tomas. Stvarno je nezgodno kad ovu knjigu pročitate odmah nakon nečeg onako slatkog i gotivnog kao što je Sajmon protiv zavere homo sapiensa. Jeste Sajmon imao svojih problema, ali posle sve one lepršavosti, Ta mržnja koju seješ dođe kao udarac u stomak. Tinejdžerka Star koja gleda kako joj druga iz detinjstva ubija policajac ne zato što je drug u tom trenutku nešto uradio, već zato što je crnac i stoga po difoltu kriminalac, ludilo koje usledi nakon toga, hoće li policajac biti kažnjen što je ubio nenaoružanog maloletnika ili ne (mislim da svi pogađate ishod), rasa, klasa, imanje para, nemanje para, kako biti svoj, da li izdaješ svoje ako se preseliš u drugi deo grada, gde se ne puca svaki čas... A na sve to, Star je i dalje tinejdžerka. Ide u školu, ima drugarice, ima dečka (i povremene sukobe i sa drugaricama i sa dečkom), raspravlja se sa braćom i sa roditeljima, majka je tera da jede povrće (komadići paprike na pici se ne računaju), i sve to dodatno podvuče opšti haos koji se dešava. Jer se sve to dešava ne samo odraslima, nego i deci.

Dobra knjiga. Zvekne vas. Na dobar način.

Skroz istinit dnevnik jednog povremenog Indijanca, Šerman Aleksi. Duhovito i zabavno i klinac je sjajan, i ilustracije (karikature, ima ih gomila) su sjajne i neretko za valjanje od smeha, i ostali likovi su sjajni, i pripovedanje je divno, i... I ljudi umiru, jer je život u rezervatu gadan, i jer ni pokušaj da se makne odatle (fizički, psihički, oboje) nije nimalo jednostavan. Ako ostanete, lako može da se desi da umrete iz skroz bezveznih razloga (recimo, jedina ste osoba koja ne pije, i pokosi vas pijanac koji posle ne može sebi da oprosti što je to uradio), ako odete, i tada lako može da se desi da umrete iz bezveznog razloga.

Baš je mnogo smrti, i to boli, jer se vežete za sve te ljude. A opet, ima i nade, i ima mnogo dobrih ljudi, i stvari nekako idu dalje.

Sjajna omladinska knjiga. Čitajte.

2 comments: